Foto: PU ličko-senjska
U sklopu preventivne kampanje „Živim život bez nasilja“ koju Policijska uprava ličko-senjska provodi od 2010. godine, danas je u organizaciji Vijeća za prevenciju Grada Otočca u Gackom pučkom otvorenom učilištu u Otočcu održana javna tribina pod nazivom „Međuvršnjačko nasilje“.
Policijska uprava ličko-senjska u sklopu preventivnog projekta „Živim život bez nasilja“ poduzima niz preventivnih aktivnosti vezano za nasilje nad djecom, nasilje nad ženama, nasilja u vršnjačkim vezama, nasilja među mladima uključujući i nasilje u obitelji, te se i ovom tribinom nastojala senzibilizirati šira javnost na problem nasilja i potaknuti građane, a posebno žrtve na prijavljivanje svih oblika nasilja.
Uvodničari u današnju javnu tribinu bili su načelnik Policijske postaje Otočac Zvonko Vrban koji je naglasio da bi se uspješno suprotstavilo nasilju nije dovoljan angažman samo jedne institucije, već je nužno uspostaviti efikasnu međuresornu suradnju i uključiti širu društvenu zajednicu.
Prisutnima se potom obratio zamjenik gradonačelnika Grada Otočca Nenad Janković koji je pozvao sve prisutne da ukoliko uoče nasilje da ga obavezno prijave, dok je zamjenik načelnika Policijske uprave ličko-senjske Mladen Kranjčević istaknuo kako je navedeni program pokrenuo UNICEF jer je ispitivanje javnog mnijenja u Republici Hrvatskoj 2003. godine pokazalo kako javnost nasilje među djecom i mladima vidi kao ozbiljan problem, no da ipak unatoč brojnim preventivnim programima i kampanjama značajan broj nasilja u društvu i dalje ostaje neregistriran, a samim time i nesankcioniran, čime se šalje loša poruka nasilnicima da se i dalje mogu nasilnički ponašati.
S obzirom da je navedeni preventivni projekt namijenjen učenicima, troje učenika osmog razreda osnovne škole „Zrinskih i Frankopana“ iz Otočca izvelo je igrokaz na temu međuvršnjačkog nasilja.
Prva od izlagača prisutnima se obratila ravnateljica Obiteljskog centra Ličko-senjske županije Suzana Svetić, koja je govorila o pojmu vršnjačkog nasilja, fazama nasilnog događaja, te navela da o nasilju šutimo iz razloga jer se bojimo da ćemo i mi biti povrijeđeni, da ćemo postati nova žrtva nasilja, da ćemo učiniti nešto što će samo pogoršati situaciju i jer ne znamo što bismo napravili.
Potom je ravnateljica Centra za socijalnu skrb iz Senja Ana Lukanović govorila o ulozi Centra za socijalnu skrb u međuvršnjačkom nasilju, dok je o ulozi policije u međuvršnjačkom nasilju govorila policijska službenica za maloljetničku delinkvenciju Policijske uprave ličko-senjske Božica Žubrinić, iznijevši statističke pokazatelje koji nam govore da su u 2012. godini djeca i maloljetnici na području Republike Hrvatske počinili ukupno 4191kaznenih dijela, na području Policijske uprave ličko-senjske počinili ukupno 55 kaznenih dijela i na području Policijske postaje Otočac počinili ukupno 13 kaznenih djela, također je naglasila da su posljedice nasilja ozbiljni problemi s ispadima bijesa, sklonost fizičkoj agresiji u školi ili s braćom kod kuće, uništavanje stvari u kući i izvan nje, nasilničko ponašanje u obitelji i /ili izvan iste, tjeskoba, depresija, neposlušnost, lošiji školski uspjeh, povećan rizik od skitnje, nisko samopoštovanje, loše spavanje i tjelesne smetnje (zdravstvene, psihološke).
Općinska državna odvjetnica u Gospiću Vera Magdić-Bižanović upoznala je prisutne sa ulogom državnog odvjetnika u procesuiranju kaznenih djela nasilja, te je govorila o kaznama koje sud za mladež može izreći maloljetniku, a to su izvanzavodske odgojne mjere (sudski ukor, posebne obveze, upućivanje u Centar za odgoj, pojačana briga i nadzor), zavodske odgojne mjere (upućivanje u odgojnu ustanovu, odgojni zavod, posebnu odgojnu ustanovu), te kazna maloljetničkog zatvora ( kazna lišenja slobode), uputivši na kraju poruku da budemo tolerantni, poštujemo druge, organizirajmo radionice socijalnih vještina radi rješavanja konflikata i problema, te da ne činimo kaznena djela jer svi želimo živjeti bez nasilja.
Na kraju je poslana poruka građanima da zlostavljanje treba iznijeti na svjetlo dana, te da roditelji trebaju poticati djecu da kažu učiteljici, razrednici ili nekoj drugoj odrasloj osobi u školi, osobi od povjerenja da prijave nasilje i da ne trpe nikakav oblik nasilja, jer za nasilje nema opravdanja i da žive život bez nasilja.